Znamenitosti

Loški dvorac

Nalazi se na terasi velikoga gorja koji se uzdiže zapadno od posljednjih kuća Mestnog trga i nastavlja se u šumovite strmine Lubnika. Zgrada stilski nije ujednačena, jer su je dozidavali, popravljali i mijenjali tijekom različitih razdoblja njezine višestoljetne povijesti. Temeljni projekti dvorca sežu upočetak 13. stoljeća, prvotni dvorac izgradili su na ime frajsinški biskup i nedugo nakon stjecanja loškog teritorija. U potresu koji je 1511. godine zahvatio Škofju Loku dvorac je bio gotovo potpuno razoren. Sljedećih godina, od 1513. do 1526., pod vladavinom biskupa Filipa na novo je sazidan.

Loški muzej Škofja Loka

Muzej osnovan 1939. godine smješten je u Loškom dvorcu,  prvi put spomenutom već 1202. godine. To je muzej kompleksnog tipa s arheološkom, povijesnom, kulturno-povijesnom, umjetničkom, etnološkom i prirodoslovnom zbirkom te muzejom na otvorenom. Muzej čuva prirodnu i kulturnu baštinu škofjološkog područja koje je u prošlosti 830 godina (973. -1803.) pripadalo bavarskoj biskupiji Freising.

Tavčarova palača u Visokom

Na terasi iznad desne obale Poljanske Sore koju okružuju škofjološke planine,a dominira crkva sv. Volbenka, nalaze se velika imanja. Veće i moćnije jest Kalanovo. Za njega se početkom 20. stoljeća uvriježilo ime Tavčarovo imanje, jer je posjed kupio pisac i političar Ivan Tavčar. Nešto skromnije je Debeljakovo imanje u blizini mosta, koje je očuvalo prvotnu stambenu i gospodarsku namjenu.

Nacetova kuća

Na rubu sela Puštal, tik uz srednjovjekovnu Škofju Loku, iznad desne obale Poljanske Sore nalazi se Nacetova kuća. Kuća je jedina u Škofjoj Loki koja od sredine 18. stoljeća do danas nije bitno primijenila svoj vanjski izgled ni izgled kuće za stanovanje. Tlocrt je karakterističan za alpsku kuću. Prizemlje ima zidanu vežu, crnu kuhinju, drveni donji dio kuće i ostave te hambar. Godina 1755. koja je očuvana na stropu donjeg dijela kuće označuje vrijeme temeljite obnove u razdoblju baroka. Rijetki kasnogotički kameno klesarski detalji ukazuju na nastanak kuće u 16. stoljeću. Nacetova kuća najbolje je očuvana gospodarska zgrada na škofjološkom području i u ljubljanskom zaleđu.

Kapucinska knjižnica

Znamenitost je kapucinskog samostana knjižnica p. Romualda Marušiča koja se nalazi u proširenom dijelu samostana. Sadržava oko 5200 jedinica knjižne građe starijeg fonda koje imaju status kulturnog spomenika. Među njezine dragocjenosti spada 21 inkunabula. To su knjige tiskane prije 1500. godine, a najstarija među njima potječe iz 1473. godine. Među rukopisima najznamenitiji je ŠKOFJOLOŠKA PASIJA (Processio Locopolitana) koji je 1721. godine potpuno oblikovao i kaligrafskim pismom napisao kapucin p. Romuald Marušič i najstariji je u cijelosti očuvan slovenski dramski tekst opremljen uputama režisera. Osim knjižnice može se razgledati i stalni postav izložbe o Škofjološkoj pasiji.

Kameni ili Kapucinski most

Most je izgrađen od rezanog kamena u polukružnom obliku. Dao ga je izgraditi biskup Leopold sredinom 14. stoljeća. U srednjem vijeku uz most su stajala Selška vrata s osmatračnicom. Pridjev „kapucinski“ dobio je nakon dolaska kapucina u Loku početkom 18. stoljeća. Godine 1888. obnovljen je i opremljen željeznom ogradom, a na sredini su postavili kip svetog Ivana Nepomuka s loškim grbom na postolju.Tako još danas dvije obale povezuje više od šesto godina star most, najstariji spomenik te vrste u srednjoj Europi.

Crkva Marijina navještenja u Crngrobu

Crkva u Crngrobu još je od srednjeg vijeka bila omiljeno mjesto hodočasća. Crkva u zaklonu neogotičkog zasvođenog trijema na fasadi ima fresku Svete nedjelje koja potječe iz sredine 15. stoljeća i prikazuje poslove koji su u to vrijemene djeljom bili zabranjeni. Hodočasnička crkva Marijina navještenja jedna je od najljepših srednjovjekovnih crkava u Sloveniji. Nastajala je tijekom duljeg razdoblja, od kraja 13. stoljeća do sredine 19. stoljeća. Na pročelju crkve nalazi se freska sv. Kristofora s Isusom na ramenu. Svetom Kristoforu preporučivali su se protiv nagle smrti. Glavni oltar, posvećen Mariji, smatra se najvećim zlatnim oltarom u Gorenjskoj. U crkvi se nalazi i svojevrstan muzejski eksponat koji se tu mogao nalaziti već od sredine 15. stoljeća, a prema legendi pripadao je Heljdinoj djevojci.

Emina hodočasnička staza

Emina hodočasnička staza povezuje mjesta koja su neposredno ili posredno povezana sa životom sv. Eme. Ema je sa svojim mužem Vilimom II. Breže-Selškim vladala teritorijem od Furlanije do Gornje Štajerske i odatle do Dolenjske. Unatoč tragičnom gubitku muža i sinova te drugim velikim iskušenjima nije izgubila vjeru, nego je svoj život posvetila brizi za siromašne i osnivanju mnogo brojnih župa. Staza vodi preko Koruške, Štajerske, Dolenjske i Gorenjske te je povezana s istoimenom stazom u Austriji (Hemma-Pilgerweg). Emina hodočasnička staza na škofjološkom području prolazi Poljanskom dolinom do Žirova, kroz Škofju Loku. Na turističko-informativnoj točki možete dobiti sve informacije o Eminoj hodočasničkoj stazi, hodočasničku knjižicu i hodočasnički zemljovid. Staza vodi dalje u Crngrob s crkvom Marijina navještenja kroz Selšku dolinu do Železnika i Sorice.

alenkaZnamenitosti